Koliko god sam se
trudio da odmaknem, nekako sam uvek bio na početku. Ponekad mi je jednostavno bilo
lako da razumem zaborav a ponekada ne. Setim se dragih lica, ljudi, događaja,
novog početka, kraja, novih ljubavi, starih pokušaja, promašaja, nevernika,
ljubavnika. Sećam se. Da, to možemo, ne košta a nekome produžuje život. Upamtio
sam reči jednog mudrog čoveka „Ako se ponovo rodim, biću sjaj tvojih očiju“ !
Analizirajmo. Znao je da će sećanje na njega probuditi sjaj u njoj, ili nekom
ko ga se bude setio ali da će totalni zaborav ostati neprimećen, što i jeste
suština savršenog. Nenametljivost i prostota. Savršeno dobro poznajem ove
lokale i kafane, svuda sam bio bar sto hiljada puta. Nedostaju mi neki
ljudi,neka dešavanja. Neću da imenujem, ali će svakako moj opis možda nekome
probuditi sećanje na neke drage ljude. Imena su samo kliše, zvao se ti
Zdravko,Darko,Marko,Žarko, nije važno. Velika stvar su nadimci, ali o njima
nekom drugom prilikom. Prepoznao sam velike ljude koje smatram da ne trebamo da
zaboravimo. Par reči o njima.
„Kume, nedostaješ
mi. Ne, niko ne plače, gotovo da niko više i ne pamti. Na starom mestu, u staro
vreme uz „Voljela me nije ni jedna“ stoji stomaklija. Da, ukidaju proizvodnju ove
rakije, niko ne zna razlog, niko sem mene. Meni je dovoljno da verujem da je
ukidaju čuvši da njenog najvećeg uživaoca nema. Čudno je to. Verujem da ćeš od
nekud da se pojaviš i pokažeš palcem i kažiprstom simbolično „Jednu malu“. Da
ne davim, počivaj u miru, nisam te zaboravio.“
Od velikih ljudi,
obično se opraštaju dugim i glupim govorima. Neke pamte po događajima za koje
ih vežu a neke po velikom srcu. Poznavao sam jednog sa velikim srcem prgave
naravi. Mogao bih još i da kažem „Brate moj, upoznao sam te na kraju jedne
velike priče, nije ni trebalo da mi objašnjavaš rečima, umeo sam da vidim u
tvom pogledu i idejama koliko si zapravo veliki čovek i koliko veliki duh i
optimizam beše zarobljeni u tesnoj ljušturi čoveka. Sada si slobodan. Počivaj u
miru“.
Sećanjima
otvaramo put u besmrtnost, jer se samo ako se sećamo nečega kada ga više ne
bude ga činimo besmrtnim. U mom umu nema mesta za zaborav, i kada takav talas
naiđe ja samo spustim roletne.